Izvor: Wikipedia. Stranice: 32. Poglavlja: Sfinga, Giganti, Meduza, Kiklop, Gorgone, Harpija, Satiri, Skila, Polifem, Kentaur, Pegaz, Tifon, Minotaur, Himera, Hiron, Lernejska Hidra, Haribda, Kerber, Hekatonhiri, Lamija, Arg, Tal, Nemejski lav, Enkelad, Ehidna, Mantikora, Hrisaor, Titija, Argo, Kampa, Piton, Hipokamp, Mimant, Porfirion, Div, Polibot. Izvod: Sfinga (grč. , Sphigx) biće je s lavljim tijelom, a ovnovom, sokolovom, jastrebovom ili ljudskom glavom; postoji u egipatskoj i grčkoj mitologiji, a javlja se i u hinduizmu. Hatšepsutina sfinga Sfingino ime dolazi od grčke riječi , Sphigx, , izvedene od glagola , sphiggo, = "zadaviti". Naime, u grčkoj mitologiji govori se da bi zadavila svakoga tko nije znao rješenje njezine zagonetke. Prvo se javlja u Egipćana u Staroj Državi, a potom je preuzeta i u grčku mitologiju. Grci su je prikazivali na slikama na vazama i reljefima kako stoji, za razliku od ležeće egipatske s različitim licima ili muškim licem, i to kao krilatog lava sa ženskom glavom ili pak kao ženu s lavljim šapama, pandžama i prsima, a zmijskim repom i orlovim krilima. Egipatske su sfinge mitološka stvorenja smatrane čuvarima. Prikazivane su u trima oblicima: Avenija ovnoglavih sfingiPoznata je granitna sfinga koja ima glavu kraljice Hatšepsut, a danas se čuva u Metropolitanskom muzeju umjetnosti u New Yorku. Također je poznata i alabasterna memfiska sfinga te ovnoglave sfinge koje prikazuju boga Amona u Tebi, a izvorno ih je bilo oko 900. Najpoznatija je Velika sfinga u Gizi. Nalazi se u Dolini Gize na zapadnoj obali Nila, a okrenuta je prema istoku, s malenim hramom među šapama. Vjeruje se da njezino lice prestavlja faraona Kefrena (egip. Khafra) ili njegova sina Djedefrua, tako da bi datum gradnje mogao biti za vrijeme četvrte dinastije (2723. - 2563. p.n.e.). Natpis na Velikoj sfingi daje tri Sunčeva imena: Kheperi - Re - Atum. Jean Auguste Dominique Ingres: Edip i Sfinga, 1808. U grčkoj mitologiji postojala je samo jedna sfinga, demon unište...